
Srećna sam što ću igrati za Partizan, jer se zapravo vraćam na mesto gde sam naučila prve vaterpolo korake i za koje sam emotivno vezana, kaže Teodora Rudić. U vaterpolo krugovima je letos kao bomba odjeknula vest da je kompletan tim Palilule prešao u Partizan.
Teodora dodaje da to nije bila obaveza ni za jednu igračicu, ali činjenica da su sve prešle u novi klub pokazuje stepen njihovog zajedništva i timskog duha.
Partizanu, koji je u muškoj konkurenciji simbol vaterpola u svetu, odmah su tako prenele i šampionski pelcer. Rudićeva, inače reprezentativka Srbije, kaže da su ambicije da se u prvoj sezoni osvoji titula.
Raduješ li se što ćeš u narednoj sezoni igrati za Partizan?
„Da, jako se radujem tome! Pored toga što sam sentimentalno vezana za taj bazen, igrati za Partizan nije mala stvar.„
Ovo je ustvari tvoj povratak u Partizan, zar ne?
„Jeste ovo je moj povratak u Partizan. Kao što rekoh, sentimentalno sam vezana i za taj bazen i za taj klub. Ja sam u Partizanu naučila da igram, odrasla sam tamo uz devojke koje su tada činile Partizan i imam samo lepa sećanja. Sigurna sam da će ti lepi momenti sada samo da se nastave sa ovom ekipom i vrlo se radujem tome. Čini mi se da sam u Partizanu bila do sezone 2014/15.“
Da li ste iz Palilule imali obavezu da pređete u redove crno-belih ili je svaka devojka mogla da bira?
„Niko nije bio u obavezi, naravno, tako nešto ne postoji. Videle smo priliku da napredujemo, a s obzirom da smo sve do jedne prešle, to onda govori o tome kakav smo mi tim.“
Koje su ambicije kluba za predstojeću sezonu?
„Ambicije kluba su velike. Igramo već dugo u istom sastavu i uvek imamo isti cilj. A to je da damo sve od sebe i uspemo da povratimo titulu koju smo prošle godine ispustili.“

Raduješ li se što ćemo u vaterpolu konačno moći da gledamo večiti derbi?
„Naravno. Sigurna sam da će biti zanimljivije za javnost. Iako se već svi dobro znamo, nadam se da će sam naziv „derbi“ privući medije malo više i da će što više devojčica doći da se priključi vaterpolu.“
Kakvu sezonu očekuješ, ko je najveći favorit za titulu?
„Već dve-tri godine unazad favoriti smo mi, do skoro Palilula a sad Partizan, zatim Crvena zvezda i Vojvodina. Sigurna sam da će sezona biti puna iznenađenja i dobrih utakmica. Što se kaže – „lopta je okrugla“.
Kakve su bile reakcije tvoje okoline kad si počela da treniraš? Neki vaterpolo treneri su nam pričali da se devojčice susreću sa osudom porodice? Jesi li ti imala takve „probleme“ i ko ti je ustvari bio najveća podrška?
„I dalje neki ljudi ne znaju za ženski vaterpolo nažalost, pa i dalje pitaju „stvarno?“. Tako je bilo i na početku moje karijere. Sada toga ima mnogo manje. Meni je od samog početka, dakle od mojih prvih treninga pa sve do velikih takmičenja, i dalje najveća podrška porodica. Sa svim tim osudama sa kojim se susreću devojke danas susretala sam se i ja. Sve to prođe godinama ako neko ima dovoljno veliku želju i ljubav prema tom sportu. Na kraju krajeva, ni jedna od nas nije ni previše krupna, ni previše mišićava. To je sportska građa koju ima svaka sportistkinja. Susrećem se sa tim da kada neko prvi put čuje da treniram ženski vaterpolo odmah prokomentariše da uopste ne izgledam kao vaterpolistkinja. Verovatno očekuju da budemo građene kao muškarci. Svako ko ima takvo mišljenje nije gledao ženski vaterpolo, pa uvek iskoristim priliku da ih pozovem da gledaju i uvere se u suprotno. Pored porodice, koja je najveća podrška, prijatelji su uvek bili tu da podrže i navijaju.“
Kakve sve izazove nosi vaterpolo za dame?
„Ženski vaterpolo je isto kao i muški, možda neki kažu i malo grublji. Treba se navići na to, da to nije nežan sport, da postoji konstantno duel igra, dosta je naporno, ali pored svega toga prezanimljiv. Dinamičan je dosta, plus igra je u vodi, nije lako.“
Da li si nekad poželela da prekineš, da digneš ruke od svega? Šta te to drži i dalje u ovom sportu?
„Pa, generalno mislim da se svaki sportista u nekom trenutku susreo sa tim momentom da misli da više „ne može“. Postoje trenažni periodi koji su stvarno jako naporni, a u tom trenutku za nas postoji samo trening i odmor između treninga. Nikada nisam stvarno razmišljala o tome da dignem ruke i odustanem ili prekinem. Mislim da je to samo trenutak umora koji može da prođe kada se razmisli o svemu lepom što ovaj sport donosi. U vaterpolu me i dalje drži ljubav, naravno. Osećaj dok igram utakmicu, timski duh, sve te stvari ispunjavaju na neki čudan način, što diže adrenalin i uvek sam toga željna.“
Koliko je bilo odricanja u detinjstvu i u periodu kad si bila tinejdžerka zbog vaterpola?
„Slagala bih kada bih rekla da nije bilo odricanja. Svaki sport zahteva odricanje samo zavisi koliko se neko preda tom sportu. Smatram da nisam propustila nista mnogo što su moji vršnjaci imali, a nisu se bavili sportom. Nalazila sam vreme i za društvo, samo u manjim količinama što se tiče izlazaka, i za školu i za sve što podrazumeva tinejdžerski život. Smatram da sam čak ja i dobila više nego neko ko se sportom nije bavio. Sve može da se stigne kada se dobro organizujete.“
Može li da se živi od vaterpola u Srbiji?
„Nažalost, ne može. Sve nas drži ljubav prema tom sportu, koji nam naravno donosi svega lepog, ali što se tog dela života tiče – ne. Nažalost ne ulaže se mnogo u ženski vaterpolo, ali mislim da će u narednim godinama biti bolje.“
Kako bi ocenila situaciju u ženskom vaterpolu u Srbiji danas? Da li su nekad bili bolji uslovi?
„Situacija jeste bolja nego pre. Po meni to još nije na nekom ozbiljnom nivou kao što se ulaže u muški vaterpolo, ali jeste prilično bolje nego ranije. Trudimo se da učestvujemo na međunarodnim turnirima i time klubovi imaju šansu za što više utakmica tokom sezone. To znači svakoj devojci i svakom klubu za ostala takmičenja. Napredovali smo što se toga tiče, igra se Dunav liga sa dosta stranih ekipa i to dobro dođe kao vežba i za sticanje iskustva.“
Šta je potrebno da ženska reprezentacija dostigne nivo muške ili barem da bude približno uspešna?
„Trebalo bi da nastavimo sa međunarodnim turnirima. Treba da se trudimo da zovemo što više devojčica da dođu da se priključe, da se sruše predrasude o tome da je to muški sport. Kada bude više devojčica u svakom klubu, biće i više selekcija pa će tako moći da se napreduje. Biće veći izbor, pa će se stvoriti i neka konkurencija. Mislim da, pored malo dece, imamo i malo trenera koji stvarno žele da rade sa ženama i da se tome posvete. Svakako smo dosta napredovale, pogotovo u mlađim selekcijama. i ako se tako nastavi sigurna sam da ćemo kroz par godina biti barem blizu nivoa muškaraca.“
Šta je najlepše što ti je vaterpolo do sad dao? Kakve uspomene nosiš sa velikih takmičenja?
„Najlepša su poznanstva širom sveta. Imam prijatelje stvarno u velikom broju zemalja. Ne viđam ih često, ali smo u stalnom kontaktu i to je jako lepo. Ni na jednom takmičenju nismo pravili razliku u timovima van bazena. Uvek smo znali lepo da se družimo, van hotela da izlazimo i uvek je provod bio zagarantovan. Sva ta putovanja i mesta koja sam obišla i razne uspomene.“
Vodiš li evidenciju koliko imaš medalja i trofeja?
„Skupljam ih, vodim o njima računa, ali ih ne brojim“.
Čime se još baviš osim vaterpolom i šta bi volela da radiš jednog dana kad završiš karijeru?
„Ja sam zavrsila ITS Comtrade za grafički i web dizajn. Trenutno završavam master studije, ostalo mi je još nekoliko ispita. Pored vaterpola radim, trenutno u studiju za sinhronizaciju diznijevih crtaća, kao i razne projekte u oblasti grafičkog i web dizajna. Svakako se tu pronalazim i sigurna sam da ću se time baviti.“


Ovo morate videti
-
Rukomet
/ 10 meseci agoBregar selektor još četiri godine
Na današnjoj sednici Upravnog odbora, Rukometni savez Srbije jednoglasno je izglasao poverenje selektoru ženske...
-
Tenis
/ 10 meseci agoBezbolan poraz od Holandije
Počelo je razigravanje za plasman u Prvoj grupi Evro-afričke zone. Srbija je u grupi...
-
Fudbal
/ 10 meseci agoPrva pobeda na putu ka EP
Fudbalska reprezentacija Srbije ostvarila je prvu pobedu u kvalifikacijama za Prvenstvo Evrope, protiv Izraela...