Connect with us

Miks

Srpski Viking: Skija, puca, priča skandinavske jezike

sandra banjac biatlon

Znate li šta je biatlon? Malo ljudi je čulo za ovaj olimpijski sport, iako smo iznedrili balkansku šampionku – Sandru Banjac!

Samo za SportFem mlada sportistkinja objašnjava sve trikove i cake njene discipline.

“Biatlon je nepravedno marginalizovan na našim prostorima i verujem da većina ljudi ne zna o čemu se radi. Ovaj sport spaja dve discipline – nordijsko skijanje ili skijaško trčanje i pucanje. Ova vrsta skijanja je drugačija od one na koju smo navikli, tačnije od alpskog skijanja. Dok se kod alpskog sve discipline baziraju na spustu, u nordijskom ima i nizbrdica i uzbrdica, koje, ponekad, mogu biti jako strme. Skije su nešto tanje od onih na koje smo navikli i imaju samo prednji vez, za razliku od alpskih, koje imaju oba. Puca se iz malokalibarske puške. Postoji više disciplina, koje se međusobno razlikuju po kilometraži i broju pucanja. To su, između ostalog, potera (10 km, 4 pucanja), individual (15 km, četiri pucanja), sprint (7,5 km, 2 pucanja).”

Koliko je biatlon popularan u našoj zemlji?

“U Srbiji i regionu nije toliko popularan sport, ali uprkos tome, veliki broj ljudi se bavi biatlonom. Najvećim delom su sportisti iz Sjenice ili Zlatibora, gde postoje adekvatni uslovi i tereni za razvoj ove discipline. Uslova u Beogradu skoro i da nema, ali kada nešto želite, pronađete i način kako da to ostvarite.”

Kada si ti počela da se baviš ovim sportom?

“Ceo život se bavim generalno sportom. Još od treće godine. Moj prvi sport bila je ritmička gimnastika, ali i tada, kao devojčica, volela sam da skijam. Ljubav prema zimskim sportovima nasledila sam od svog ujaka, koji obožava skijanje. On je taj koji me je učio i vodio na skijanje. Vremenom sam počela da se interesujem i za ostale skijaške discipline i otkrila sam ovu, koja pored skijanja podrazumeva i pucanje, što mi je dodatno privuklo pažnju.”

Znači kao dete si postala deo ovog sporta?

“Ne, tek kada sam se zbog studija preselila u Beograd, počela sam da treniram biatlon. Prvo mi je to bila samo rekreacija, ali moj trener, Milan Sretenović, prepoznao je u meni talenat i insistirao na tome da pristupim tom sportu profesionalno. Mislim da taj čovek ima više vere u mene i moj uspeh, nego ja.”

Pored toga što redovno treniraš, ti si i odličan student, zar ne?

“Mislim da je važno da se potrudite da spojite i lepo i korisno. Ja sam student Filološkog fakulteta (skandinavski jezici) pa sam dodatno motivisana i zadovoljna što sam uspela da svoju ljubav prema ovim zemljama spojim sa sportom koji obožavam, a koji potiče upravo sa ovih prostora.”

Koliko često treniraš?

“Treniram šest dana u nedelji. Pripreme jesu naporne, jer zahtevaju dosta volje, koncentracije i snage, kako fizičke, tako i psihičke. Uvek ima teških trenutaka, uspona i padova u rezultatima, nedostatka motivacije, puno odricanja, ali kada nešto volite, u stanju ste da izdržite bilo kakav napor, samo da bi se i dalje bavili time i, naravno, postigli neki veći uspeh. Pored fakulteta i treninga, zaposlena sam i kao nastavnik – saradnik. Predajem engleski jezik, pa je nekad teško sve uklopiti, iako je to izazov i trudim se da sve stignem. Predajem i švedski jezik na Biološkom fakultetu u okviru projekta „Studenti studentima. Član sam i Sportneta, koji mi pruža puno podrške kako u sportu, tako i u ostalim stvarima kojima se bavim“.

Za tebe nema mesta na Olimpijskim igrama u Tokiju jer su u pitanju letnje igre, ali ti strpljivo juriš normu za zimske. Hoćeš li uspeti?

“Smatram da su Olimpijske igre kruna karijere svakog sportiste i volela bih da ostvarim plasman. Moj cilj su sledeće ZOI u Milanu 2026. godine. Naravno da nije lako dostići taj najviši nivo, pored svih obaveza kako na fakultetu, tako i na poslu, ali verujem u sebe i svoje mogućnosti i vredno radim na tome da se približim svetskom vrhu. Ništa se ne može postići preko noći, tako ni ovo, ali strpljivo, malim koracima idem ka cilju.”

Pa, kako uspevaš da treniraš u Beogradu?

“Kada smo na roler-skijama uglavnom treniramo na Adi ili na Umci, gde se nalazi konstantna uzbrdica od 10 km, koja je skoro pa idealna za trening. Kada je vreme malo lošije za roler-skije, tada trčimo ili radimo vežbe snage. Biatlon savez Srbije nas, s vremena na vreme, šalje na pripreme u Sjenicu na nekoliko dana. Čak i kada uslovi nisu idealni, vi ih stvorite – nema izgovora! Posebno sam zahvalna mom treneru, koji je prepoznao moj talenat i ohrabrio me da nastavim da treniram.”

Advertisement

Ovo morate videti

More in Miks