Pratite nas

Košarka

Srbija nema NIJEDNU registrovanu košarkašicu u kolicima

Ilustracija - meč Kanade i Holandije na Paraolimpijskim igrama

Dok iz Velike Britanije stiža revolucionarna vest da je formirana i od juanuara će zvanično startovati profesionalna košarkaška liga za žene u kolicima, za to vreme u Srbiji nije registrovana nijedna dama koja se bavi ovim sportom.

Podatak je poražavajuć, zabrinjavajuć, ali daleko od toga da se radi o nerešivom problemu.

Generalni sekretar Paraolimpijskog komiteta Srbije Bojan Jaćimović u razgovoru za SportFem“ objašnjava s kakvim se sve otežavajućim okolnostima susretću parasportisti u našoj zemlji.

Prema informacijama koje imam, a naša granski savezi dostavljaju te podatke, trenutno nemamo nijednu registrovanu damu u kolicima koja se bavi košarkom. Mislim da smo imali jednu u poslednjih nekoliko godina, ali nisam siguran da je ona više aktivna“, kaže Jaćimović.

Bojan Janičić

Jedna od najvećih prepreka za bavljene ovim sportom jeste – ogroman trošak.

Košarka u kolicima je veoma skup sport, jer kolica koja su potrebna za profesionalno bavljenje ovim sportom koštaju kao prosečan automobil. Koliko tačno? Od 6.000 evra pa naviše. Postoje kolica za početnike, ali ona nisu dovoljno dobra kad želite da igrate ozbiljno. Ona se prave po meri, proizvodi ih samo nekoliko firmi u svetu, svaka su unikatna, jer se rade po merama korisnika. Zbog svega toga su tako skupa. Veliki je problem i što nikad ne znaš koliko će neko istrajati u tome što počne da radi i čime počne da se bavi“.

Za neke još veći, za druge jednako veliki problem, predstavlja psihološko stanje devojaka, koje često nemaju dovoljno odlučnosti da počnu da se bave sportom generalno.

Moj utisak je da se lokalne samouprave i čelnici opština trude da pomognu ljudima koji su u invalidskim kolicima, a žele da se bave sportom. Uvek su raspoloženi da daju slobodne termine u sala, halama, raznim drugim prostorima koji su potrebni za vežbanje. Utisak mi je, takođe, da je stanje svesti kod sportista i sportistkinja najveći problme, to kako oni sebe vide i doživljavaju. Iskustvo mi kaže da je maltene svako od njih ko je počeo da se bavi sportom, ostao u tome još dugo, jer dođe do neke vrste spoznaje i definicije sebe, osećaju se bolje, ispunjenije“.

Paraolimpijski komitet Srbije trudi se da pomogne svima koliko god je u mogućnosti, ali je po definiciji najviše okrenut profesionalnim sportistima i onima koji dostignu reprezentativni nivo.

Generalno u svetu je takva situacija da je mnogo više muškaraca parasportista nego žena. I taj ukupni procenat žena, koji ionako mali, popravljaju skandinavske zemlje, gde je za sportistkinje u kolicima najpovoljnija situacija. Međunarodni paraolimpijski komitet takođe kao prioritetni cilj postavlja da se u narednim godinama drastično poveća broj žena u kolicima u sportu. Mi se zaista trudimo i situacija kod nas se stvarno popravlja iz ciklusa u ciklus. Tako smo na Igrama u Atini 2004. imali trojicu sportista u tri discipline. Pa smo u Pekingu 2008. imali osmoro sportista u tri grane sporta, a već u Londonu 12 sportista u četiri discipline. U Rio 2016. putovalo je 14 sportista u četiri discipline i trend rasta biće nastavljen sad u Tokiju. U ovom trenutku imamo 18 sportista u sedam sportskih grana i očekujemo da broj učesnika poraste, pa čak i da u još dve discipline dobijemo predstavnike“, ističe Jaćimović.

Reklama

Ovo morate videti

Više u Košarka