Pratite nas

Fudbal

Lazarević: U fudbalu, za razliku od života, uvek ima drugo poluvreme

Došlo je vreme za promenu posle tri godine u Rjazanju. Aleksandra Lazarević, srpska reprezentativka u fudbalu, postala je članica Zenita, sa kojim će se u predstojećoj sezoni boriti za trofeje.

Upravo želja da se bori za pehare, za Ligu šampiona je i pokrenula Aleksandru da prihvati ponudu Nebeskoplavih iz Sankt Peterburga, jednog od najlepših gradova sveta, kojeg će tek da istražuje, kako kaže, u narednom periodu.

Lazarevićeva je o svemu tome pričala za sajt Zenita nakon što je stavila paraf na ugovor.

Pričala je Aleksandra i kako je počela da igra fudbal.
Kada sam bila mala, na ulici je bilo više dečaka nego devojčica. Oni su posle škole igrali fudbal i ja sam odlučila da počnem da igram. Kasnije kada sam bila u petom razredu počela sam da treniram u školi fudbala. Naravno i tamo su većina bila dečaci, ali nisam imala problem da me prihvate u tim. U prvi mah mama nije bila srećna zbog svega, dok tata nije bio protiv”.

Otkrila je Lazarevićeva da je ženski fudbal u našoj zemlji još u senci drugih sportova.

“Odnos prema ženskom fudbalu u Srbiji je kao u Rusiji. Postoje ljudi koji ni ne znaju za ženski fudbal. Zato je fudbalerkama u našim zemljama daleko teže nego u, recimo, SAD gde je fudbal veoma popularan”.

Ali, lige dve zemlje su dosta različite.

“Ruska Superliga je jača nego srpska. Svi timovi su na približnom nivou, nikada se ne zna ko će pobediti. U Srbiji igra osam timova, dva su jača od ostalih, jedan je dugo već lider, više od deset godina”.

Pre tri godine je srpska fudbalerka došla u Rusiji i pričala je o svojim prvim impresijama iz tog perioda.

Najjači utisak o Rusiji mi je bio koliko je to velika zemlja. Svi govore što je Rusija ogromna, mi smo o tome učili u školi, ali tek kada se dođe ovde shvate se njene razmere. Cela Srbija, na primer, velika je kao Sankt Peterburg (smeh). Došla sam krajem januara 2019. godine, bilo je strašno hladno. Bila sam spremna na zimu, ali ne i da će biti minus 20 stepeni. Trebalo je navići se na to. Kad pričamo o tome šta me iznenadilo to je put do Krasnojarska na utakmicu sa Jenisejem. Let do tamo je trajao kao do Srbije i nazad. Kod takvih putovanja teži su oporavci nego sama utakmica”.

A, posle tri godine u Rjazanju bio je pravi trenutak za promenu sredine. I kockice su se sklopile kao u najlepšim željama.

Pre nekog vremena sam počela da razmišljam da mi je potrebna promena. U Rusiji sam tri godine, navikla sam se, naučila sam jezik i spremna sam za krenem dalje. Zbog toga sam znala da ako dobijem interesantnu ponudu, neću mnogo vagati. Rjazanj mi je odgovarao, grad mi je postao druga kuća. Ali, želela sam da ostvarim nešto više. Pa, kada sam dobila ponudu Zenita, shvatila sam da je to dobar izbor”.

Opisala je Aleksandra sebe kao fudbalerku u kratkim crtama.

“Igram maksimalno efikasno. Za mene, rezultat je najvažniji, pa se zbog njega neću štedeti. U Srbiji imamo izreku “U životu ne postoji drugo poluvreme”, za razliku od fudbala. Prema tome, ako nešto nije bilo dobro u prvom delu, kažem sebi da ima još drugi deo meča i da moram nešto da promenim. Nikada ne odustajem i zato ću probati ne da mene, nego sve devojke i ceo tim učinim još boljim nego što su bile”.

Adaptacija na novu sredinu joj neće biti problem.

Neke devojke već poznajem, Ksjušu Cibutovič i Lizu Lazarevu, igrale smo zajedno. Druge znam iz naših utakmica u Superligi i reprezentacijama. Svi su prijateljski nastrojeni, sviđa mi se pristup stručnog štaba, tako da sam za sada potpuno zadovoljna”.

A, van terena…

Učim na fakultetu, ostalo mi je da dam još nekoliko ispita. Obrazovanje u Srbiji se ne razlikuje mnogo od ruskog. Osnovno obrazovanje je osam razreda, još četiri u srednjoj školi, a posle toga ide fakultet. Učim na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje u Nišu. Takvo obrazovanje mi omogućava, recimo, da radim sa decom u školu”.

Ima Aleksandra i zanimljivije hobije kojima popunjava slobodno vreme.

“Volim da čitam, da šetam i otkrivam nova mesta. U poslednje dve godine čitam knige na ruskom jeziku, tako se lakše uči. Dok sam živela u Rjazanju često sam putovala. Išla sam u Sankt Peterburg na vikend, a sada ću se truditi da upoznam što je moguće više od grada”.

Reklama

Ovo morate videti

Više u Fudbal