Košarka
Danijela Pejdž za SportFem: O polufinalu sa SAD, Marini Maljković, Srbiji kao drugoj kući, plazmi i palačinkama

Danijela Pejdž nema dilemu – rano ujutro po srednjeevropskom vremenu, kad Srbija i Sjedinjene Američke Države ukrste koplja u polufinalu Olimpijskih igara u Tokiju, ona će i srcem i dušom biti uz svoje! A njeni su, kako sama više puta kaže tokom intervjua, Srbija, srpske košarkašice, od kojih neke smatra prijateljicama za ceo život.
O „drim timu“ govori kao da je reč o italijanskoj ili francuskoj ekipi, sve vreme ih oslovljavajući sa „one“, dok o Marini Maljković i njenim učinicama priča kao svom timu.
Danijelin intervju za SportFem je prvi razgovor za srpske medije posle dugo vremena, pa je logično što smo je na početku pitali šta ima novo kod nje, kako je protekao period pandemije korona virusa…
„Dobro mi je otkako sam se vratla u SAD. Nema mnogo novosti kod mene od tada, otkako sam napustila košarku.“
Da li ste još na Univerzitetu u Toledu i kako se snalazite u ulozi trenera? Nedostaje li vam igranje košarke?
„Još treniram na Univerzitetu u Toledu. Zaista uživam da budem trener! Imam veliku sreću što sarađujem s odličnim glavnim trenerom, Trišom Kulop. Ona je odličan učitelj! Imamo sjajnu grupu devojka. Imamo velike planove u narednih nekoliko godina sa timom koji nam je na raspolaganju. Ali nedostaje mi igranje, svakog dana! Mislim da bih i dalje igrala da su mi kolena bolja! I strašno mi nedostaje da igram sa srpskim saigračima… Imali smo tako posebnu vezu na terenu i van njega!“
Da li biste voleli da se kao trener okušate u Evropi ili da se možda jednog dana vratite u reprezentaciju Srbije kao glavni trener?
„Volela bih da pokušam da radim u Evropi. Znam da su tamo neki od najboljih trenera na svetu i volela bih da se takmičim protiv njih. Što se tiče reprezentacije Srbije, bila bi prava privilegija kad bih imala priliku da radim sa Marinom Maljković i da učim od nje. Ona je jedan od najboljih trenera na svetu! Imala sam priliku da kao igračica upoznam njen košarkaši um, njeno znanje i način razmišljanja, ali sigurna sam da bi bilo još impresivnije sagledati njen um iz ugla trenera, kao njen saradnik.

S kim ste najčešće u kontaktu iz reprezentacije?
„Trudim se da budem u redovnom kontaktu sa većinom devojaka s kojima sam igrala. Verovatno najviše razgovaram sa Jelenom (Bruks) i smatram je jednom od svojih najboljih prijateljica! Redovno se čujem i sa Sonjom, Aleksandrom, Sašom, Draganom, Anom i Necom. Naša veza je tako jaka! Volim da pratim njihove karijere i vidim da im svima ide dobro. Zaista mi nedostaje da budem u njihovoj blizini.„
Da li je tačno da ste Vi „otkrili“ Anđelu Dugalić i preporučili je Marini Maljković?
„Mislim da je stručni štab reprezentacije već znao za nju. Međutim, imala sam priliku da je gledam uživo, jer igra u SAD, i bila je tako dominantna protiv igračica svojih godina. Ona je izuzetno dobro građena i mislim da igra zaista dobro za svoje godine! Posle toga sam pozvala svoje bivše trenere u Srbiji samo da im kažem da mislim da je ona dobar posao i da bi Srbija mogla oko nje da gradi budućnost reprezentacije. Nisam verovala da će tako brzo igrati sa seniorskim timom! Imala sam priliku da razgovaram sa njom nekoliko puta i ona je tako zahvalna što je mogla da uči od nekih od najboljih igrača i trenera ovako rano u karijeri! Mislim da ima toliko potencijala i ako nastavi da radi naporno, zaista bi mogla da „eksplodira“ u narednim godinama.„

Pratili ste nastup Srbije na Evropskom prvenstvu koje su naše devojke osvojile. Kako ste doživljavali utakmice, da li ste morali da se budite rano da biste gledali, jeste li se nervirali, radovali?
„Pratila sam Evropsko prvenstvo, svaki meč! Utakmice su igrane u neobično doba dana, barem u našoj vremenskoj zoni, ali uvek sam nalazila vremena da gledam. I naravno da sam se nervirala dok sam gledala, posebno u onim mečevima gde je bio tesan rezultat. Vikala sam na sudije preko svog televizora ili telefona, ali i navijala za naše devojke! Ljudi su verovatno mislili da sam luda dok su me gledali.“
I da li ste posle takvog turnira i trofeja očekivali da će devojke imati snage da dođu do polufinala Olimpijskih igara?
„Devojke su igrale tako dobro na Evropskom prvenstvu! Stvarno sam verovala da bi, ako budu uspele da se odmore i oporave dovoljno brzo za Olimpijske igre, mogle da osvoje još jednu medalju. Mislim da su one trenutno jedan od najboljih košarkaških timova na planeti! Samo treba da nastave sa dobrim radom.“
Naredni rival su SAD, koje nisu izgubile utakmicu na Olimpijskim igrama od 1992. godine. Može li Srbija da ostvari taj istorijski rezultat u predstojećem polufinalu?
„SAD će biti veliki i težak zadatak! One imaju veoma talentovan tim. Ali Srbija ima ekipu koja je veoma dugo zajedno i to je tim koji ima svoju istoriju. Nadam se da bi to mogla da bude naša prednost. Defanzivno će SAD biti u prednosti zbog visine i to me malo frustrira. SAD su posebno moćne u tranziciji i zato moramo da odradimo veliki posao ne gubeći lopte i pronalazeći dobre otvorene šuteve, kako im ne bismo dozvolili mnogo prilika za brze kontre.„
Vi ste jedan od prvih stranaca koji je uopšte igrao za reprezentaciju Srbije u bilo kom sportu. Da li ste danas ponosni na tu činjenicu i kada možemo očekivati da dođete malo u svoju drugu otadbžinu?
„To što sam Srpkinja čini me neizmerno ponosnom! Neverovatno sam zahvalna što je Marina u meni videla osobu i igračicu dovoljno dobru da mi dozvoli da budem deo njenog tima. Bila sam uzbuđena zbog samog poziva, ali kada sam prvi put stigla u Srbiju, to je bilo nešto posebno. Moje saigračice i stručni štab dočekali su me sa takvom toplinom kao da sam celog života bila jedna od njih. Srpski narod me je uvek podržavao iako znam da to u početku verovatno nije bilo lako. Ali zaista izuzetno cenim što Srbiju sad mogu da nazovem svojom drugom kućom! Jedva čekam da se vratim, da dođem u posetu i nadam se da će to biti uskoro.„
Šta vam najviše nedostaje iz Srbiji? Ljudi, hrana, zabava?
„Srpski narod mi najviše nedostaje! Tamo sam uspostavila prijateljstva za ceo život. I nedostaju mi srpski ljubitelji košarke! Sećam se kada smo igrali u Beogradu na kvalifikacionom turniru za Svetsko prvenstvo, a u Areni je bilo više od 6.000 navijača! Srpski navijači su najbolji. Toliko je lepše igrati pred njima. Znate šta mi još nedostaje? Plazma i palačinke!„
Da li su Vas prijatelji ili kolege u Americi pitali za Srbiju i šta im najčešće govorite, kako nas opisujete?

„Pitaju me prilično često o Srbiji jer sam imala neobično košarkaško putovanje. I tu priliku da igram za reprezentaciju Srbije uvek istaknem kao svoje najveće košarkaško dostignuće! Nije bilo ničeg sličnog u karijeri poput oblačenja srpskog dresa i igranja sa prijateljima, i na takmičenjima koja su bila tako važna i značajna. Takođe uvek odradim i turističku promociju Srbije. Pričam ljudima koliko je Beograd lep, a Zlatibor tako miran i tih.„
Poznajete li Ivon Anderson, koja sad nastupa za Srbiju i šta mislite o njoj?
„Mislim da se Anderson odlično uklapa u srpski košarkaški stil. Ima visoku energiju, igra brzo i pravi je motor tima. Nisam imala priliku da razgovaram sa njom, ali znam da ostale devojke vole da igraju s njom. I definitivno je Ivon pravo pojačanje za naš tim.„


Ovo morate videti
-
Rukomet
/ 10 meseci agoBregar selektor još četiri godine
Na današnjoj sednici Upravnog odbora, Rukometni savez Srbije jednoglasno je izglasao poverenje selektoru ženske...
-
Tenis
/ 10 meseci agoBezbolan poraz od Holandije
Počelo je razigravanje za plasman u Prvoj grupi Evro-afričke zone. Srbija je u grupi...
-
Fudbal
/ 11 meseci agoPrva pobeda na putu ka EP
Fudbalska reprezentacija Srbije ostvarila je prvu pobedu u kvalifikacijama za Prvenstvo Evrope, protiv Izraela...